Pitanja

ČESTO POSTAVLJANA PITANJA

 

Što čini mačevanje dobrim športom?

Mnogi koji nevoljko sudjeluju u ekipnim sportovima uživat će u individualnosti mačevanja. Uspjeh u natjecanju ovisi samo o njihovim naporima: nadmašiti vještinu, brzinu i intelekt protivnika. Neki uživaju u estetici pokreta i usavršavanju discipliniranih kretnji.

Redovno vježbanje mačevanja poboljšava koordinaciju pokreta, i općenitu fizičku pripremljenost. Mnogi sportaši tvrde da je to jedan od najimpulzivnijih sportova.

Mačevanje je aktivnost koju možete prakticirati kroz cijelu godinu, idealno za hladne, kišne dane, kad sportovi na otvorenom nisu toliko popularni.

 

Koje su kvalitete dobrog mačevaoca?

Glede fizičke pripremljenosti, brzina, okretnost i kardiovaskularna spremnost su najvažniji. Ostale vrline koje mogu biti od koristi su čvrstina (za eksplozivne udare, ne sirova snaga!) i gipkost. Brzina reakcije i refleksi su iznimno važni, kao i koordinacija na relaciji oko-ruka.

Na mentalnom polju, mačevalac mora biti prilagodljiv i dobro opažati, te imati um za strategiju i taktiku. Psihološki, on ili ona mora biti u stanju zadržati pažnju i koncentraciju, te kontrolirati emocije pod napornim uvjetima borbe.

Što se tiče građe tijela, uvijek se može prilagoditi stil ili odabrati oružje kako bi se iskoristile urođene prednosti. Tako visina može biti najkorisnija u maču. Niske ili mršave osobe su teže za pogoditi u floretu. Dugoruki su u prednosti u maču, dok duge noge vrijede u sablji. Ljevoruki će često dobro proći s neiskusnim borcima koji su trenirali samo s dešnjacima (koji su u većini, jer otprilika 15% početnika su ljevaci, prosjek u klubovima je 25%, ali skoro 50% svjetskih prvaka su ljevaci).

Može li svatko mačevati?

Da, bez obzira na spol, dob (postoje i veteranske kategorije) ili stupaj pokretljivosti. Osobe s manjim invaliditetom mogu se u mačevanju nositi i sa zdravim natjecateljima (što je rijedak slučaj u drugim sportovima), a za osobe u kolicima postoje posebna oprema i pravila FIE.

U kojoj dobi se može početi mačevati?

    Gotovo da nema dobnog ograničenja.
  • Djeca obično počinju u školskom uzrastu, u MK Rapir primaju se u natjecateljske grupe djevojčice i dječaci od prvog razreda osnovne škole do srednjoškolaca. Treninzi su tri puta tjedno, radnim danima, uz povremene dodatne tjelesne pripreme.
  • Za studente postoje posebne grupe u kojima se mačevanje izučavao kao dodatna aktivnost u sklopu programa tjelesne kulture.
  • Za starije početnike ili rekreativno bavljenje mačevanjem postoji poseban program s redovnim treninzima vikendom.

Je li mačevanje bolno?

Ne, ako se pravilno mačuje. Premda se primjenjuje značajna energija, dobro izveden mačevalački napad ne boli više od tapšanja po ramenu.

Glavni izvor ozljeda su istegnuća mišića i uganuća zglobova. Valjano zagrijavanje i rastezanje prije borbe značajno smanjuje rizik ozljeda.

Postoji izreka da je mačevanje sigurnije od golfa. Bez obzira na utemeljenost te tvrdnje, to je iznimno siguran šport, uzevši u obzir njegovo nasljeđe i prirodu borbe. Naravno, pod pretpostavkom da se koristi ispravna zaštitna oprema i oružje.

Koliko to košta?

Nije skupo započeti s mačevanjem. Većina klubova omogućuje posuđivanje opreme početnicima za potrebe treninga, a rabljena se može kupiti od drugih članova, posebno dječja mačevalačka odjeća, obzirom da ju mladi natjecatelji brže prerastu nego što se iznosi.

Koja oprema se mora nabaviti i kad?

Za početak je dovoljno na trening ponijeti trenirku i čiste tenisice. Mačevalačku opremu (masku i floret) može se posuditi u klubu.

Poželjno je da nakon tri do četiri mjeseca djeca nabave kompletno mačevalačko odijelo, koje je obavezno za trenažne borbe,a za sudjelovanje na kontrolnom natjecanju potrebna je potpuna električna oprema (metalna vesta, električni floret, kabel).

Koliko dugo treba dok se ne postane dobar u tome?

Kažu da su za ovladavanje vještinom mačevanja potrebna dva ljudska vijeka. Dok se nauče sve vještine, mačevaoci su već daleko izvan svoje najbolje forme. Neki to vide kao manu tog športa, ali drugi to ističu kao vrlinu: mačevanje nikad ne postaje dosadno i rutinski, uvijek ima još nešto novo za savladati, naučiti, usavršiti.

S natjecanjima se može započeti nakon nekoliko mjeseci, no ozbiljni rezultati ne mogu se očekivati bez 2-3 godine treniranja, kad su osnovne vještine savladane i um se slobodno može baviti strategijom borbe.